Citati iz knjiga E. G. White

INFO


Citati iz knjiga E. G. White
http://ellenwhite.stvaram.info/index.php/citti-iz-knjiga-e-g-white/39-citati-iz-knjiga

(REZERVISANO)

(REZERVISANO)

x

Spasenje ovisi o milosti

“Ako čovjek nikakvim svojim dobrim djelima ne može zaslužiti ili zaraditi spasenje, tada ono potpuno ovisi o milosti koju čovjek kao grješnik prima zato što prihvaća Isusa i vjeruje u Njega. Spasenje je potpuno besplatan dar.”

— Faith and Works, str. 20.

Spašavamo se po Kristu
 
“Između Staroga i Novog zavjeta nema takve razlike, kao što se to često tvrdi, niti je ima između Božjeg zakona i Kristova evanđelja, između zahtjeva koji su se postavljali na Židove i onih u kršćanskoj eri. Svaka duša spašena u prošlo vrijeme bila je isto tako spašena po Kristu kako što se po Njemu spašavamo i mi danas.”
 
— Biblijski komentari, sv. 6, str. 1061.

Što manje mislite o sebi! Ne mislite loše ni o kome.
 
“Ne možemo imati svoju vlastitu pravednost jer ona je bezvrijedna. Nema nikakve koristi od nastojanja da uspostavimo vlastitu pravednost, jer nemamo svoje pravednosti.

Ne smijemo obezvrjeđivati Božje djelo stavljajući sebe u središte svojih razmišljanja.  Što manje mislite o sebi! Ne mislite loše ni o kome. Kristovi sljedbenici moraju hoditi u svjetlu Njegova slavnog primjera; moraju – ma koliko ih to stajalo truda ili patnje – uz pomoć Kristove milosti sačuvati čistoću duše i duha te biti potpuno predani reformatorskim doktrinama Kristova evanđelja, ne miješajući svoje “ja” s Božjim djelom. Držite svoje “ja” pod kontrolom, a Isus neka uvijek bude uzdignut, te promičite slavnu pobjedu Kristova križa.”
 
— The Ellen G. White 1888 Materials, str. 969.

Da bi se vršio Božji Zakon, nužna je vjera

“Da bi se vršio Božji Zakon, nužna je vjera, jer "bez vjere nemoguće Mu je ugoditi." "A sve što se ne čini po čvrstom uvjerenju, grijeh je." Hebrejima 11:6; Rimljanima 14:23.”

— Velika borba, str. 436.

Što sve dugujemo brizi i zalaganju Njegovih anđela

“Tek onda kada budemo mogli vidjeti Božju providnost u svjetlu vječnosti, shvatit ćemo što sve dugujemo brizi i zalaganju Njegovih anđela. Nebeska bića aktivno su sudjelovala u životu ljudi. Pojavljivali su se u odjeći koja je blistala poput munje; dolazili su kao ljudi, u odjeći putnika. Prihvaćali su gostoprimstvo ljudi. Služili su kao vodiči putnicima koje je noć zatekla na putu. Osujećivali su namjere otimača i skretali udarac zatirača.

Premda vladari ovoga svijeta to ne znaju, anđeli su često govorili na njihovim vijećima. Ljudske su ih oči gledale, ljudske su uši slušale njihove govore i molbe. U vijećnicama i sudnicama nebeski su glasnici zastupali progonjene i potlačene. Osujećivali su namjere i zaustavljali zla koja su mogla nanijeti štetu i patnje Božjoj djeci.”
 
— Odgoj, str. 304, 305.

Anđeli u službi ljudi

“[U školi budućeg života] svaki spašeni pojedinac shvatit će kakvu su službu obavljali anđeli u njegovu životu: razumjet će službu anđela koji je bio njegov čuvar od najranijeg djetinjstva; anđela koji je bdio nad njegovim koracima i zaklanjao mu glavu u dan opasnosti; anđela koji je bio s njim u "dolini sjena smrtnoga", koji je obilježio njegovo počivalište i koji će ga prvi pozdraviti u zoru uskrsnuća. Kako li će čudesno biti razgovarati s njim i doznati povijest božanskog uplitanja u život svakog pojedinca, povijest udruženoga rada cijelog Neba u svemu što je učinjeno za čovječanstvo!”

— Odgoj, str. 305.

Krist je među svojim vjernicima            

“Gdje god se ljudi iskrena srca pokoravaju Njegovoj riječi, Krist je tamo. On je prisutan ne samo na crkvenim skupovima, već na svakome mjestu gdje se sastaju vjernici u Njegovo ime. Ma koliko ih bilo malo, On će biti među njima.”

— Čežnja vjekova, str. 442.

Božja obećanja dana su pod uvjetom            

“Božja obećanja dana su pod uvjetom. Da bi nas On mogao blagosloviti, mi moramo učiniti svoj dio. Ne možemo očekivati da će nam svi Njegovi blagoslovi doći samo tako, dok sjedimo skrštenih ruku, ništa ne radeći. Moramo biti Božji suradnici te raditi zajedno s Njim. Naša je prednost i dužnost raditi za duše koje su na rubu propasti.”

— Peter’s Counsel to Parents, str. 25.

Nitko neće imati ispriku            

“Pred svakom je dušom nebo koje valja zadobiti i pakao koji treba izbjeći. Svi nebeski anđeli spremni su doći u pomoć duši koja se nalazi u iskušenju. Sin vječnoga Boga za nas je prošao kroz iskušenja i pretrpio kušnje. Križ Golgote stoji živo pred očima svakog čovjeka. Kada se slučajevi sviju iznesu na sud, i kada izgubljeni budu izručeni na muke zbog svojeg prijezira prema Bogu i omalovažavanja Njegove časti kroz svoju nepokornost, nitko neće imati ispriku jer nitko nije bio prisiljen na propast. Ostavljen im je izbor koga će izabrati kao svoga kneza: Krista ili sotonu. Svaki čovjek može primiti u velikim iskušenjima svu pomoć koju je Krist primio.”

— Selected Messages, sv. 1, str. 96.

Odgovorni smo za svoju djecu            

“Eli je dopustio svojoj djeci da oni vladaju njime. Otac je postao podložan djeci. Prokletstvo prijestupa Božjeg zakona jasno se vidjelo u pokvarenosti i zlu kojim je bilo obilježeno ponašanje njegovih sinova. Oni nisu ispravno cijenili Božji karakter ni svetost Njegova zakona. Svoju službu smatrali su nečim običnim. Od djetinjstva su bili naviknuti na svetište i službu koja se obavljala u njemu. No umjesto da zbog toga osjećaju još veće strahopoštovanje, posve su izgubili svaki osjećaj za svetost i važnost tog mjesta.”

— Patrijarsi i proroci, str. 575, 576.


“Koliko li se Eli i Abraham razlikuju jedan od drugoga! Primjer prvoga dan je kako bi roditelji mogli izbjeći slično ponašanje, a primjer drugoga dan je kako bi ga roditelji oponašali. Eli i Abraham posve su različiti po svojim osobinama, no rezultat utjecaja i jednoga i drugog vidio se ne samo tijekom njihova života, već se protezao i na buduće naraštaje – na njihovu djecu i djecu njihove djece. Utjecaj koji netko vrši u svojoj vlastitoj obitelji svjedoči o tome je li vjersko iskustvo te osobe ispravno i iskreno.”

— The Review and Herald, 4. svibnja 1886.


“Oni koji, u slijepoj ljubavi prema svojoj djeci, slijede svoje osjećaje dopuštajući im da udovoljavaju svojim sebičnim prohtjevima i ne ističući Božji autoritet time što će koriti njihove grijehe i kažnjavati njihova zla djela, jasno pokazuju da više cijene svoju bezbožnu djecu nego što poštuju Boga. Više im je stalo do toga da sačuvaju ugled svoje djece nego da proslave Boga; više se brinu o tome kako ugoditi svojoj djeci nego kako ugoditi Gospodu…

Oni koji nemaju dovoljno hrabrosti da ukore nepravdu, ili koji zbog nemarnosti i nezainteresiranosti ne poduzimaju usrdne napore da očiste svoju obitelj ili Božju crkvu, smatraju se odgovornima za zlo koje može proisteći iz njihova zanemarivanja dužnosti. Za zlo koje su drugi učinili - a mi smo ih mogli spriječiti svojim roditeljskim ili svećeničkim autoritetom - odgovorni smo isto tako kao da smo ga i sami učinili.”

— Patrijarsi i proroci, str. 578.

Budite obzirni i prema neprijateljima            

Ponašajte se obzirno i s poštovanjem čak i prema svojim najogorčenijim neprijateljima koji bi vas povrijedili kad bi mogli.”

— The Review and Herald, 16. prosinca 1884.

Bog ne diže ruke od nas zbog naših grijeha            

“Bog ne diže ruke od nas zbog naših grijeha. Mi možemo griješiti i time žalostiti Njegovog Duha, ali kad se pokajemo i pristupimo Mu skrušena srca, On nas neće odbiti.”

— Selected Messages, sv. 1, str. 350.

Sotona nastupa lukavo            

“Sotona ne nastupa sa svojim kušnjama odmah. On kamuflira te kušnje pod plaštem dobra. Sa zabavom i ludošću pomiješa i nešto malo dobra, tako da prevarene duše koriste to kao izgovor da će, ako sudjeluju u tome, iz toga proizaći veliko dobro. No to je obmana. To je zamaskirana sotonina paklenska lukavština. Obmanute duše učine jedan korak, a nakon toga su spremne učiniti i drugi.”

— Messages to Young People, str. 83.

Put bezbožnika vodi u propast           

“Kad je [David] ušao u svetinju i razgovarao s Bogom, više nije priželjkivao sudbinu bezbožnika jer je vidio kako će oni završiti. Vidio je da njihov put na kraju vodi u propast te da je njihovo zadovoljstvo kratka vijeka. Više im nije zavidio. Njegov se buntovni duh ponizno poklonio u pokornosti Bogu.”

— The Signs of the Times, 3. veljače 1888.

Svijet je na rubu strašne krize            

“Proročanstva koja je uzvišeni JA SAM dao u svojoj riječi, povezujući redom karike u lancu događaja, od vječnosti u prošlosti do vječnosti u budućnosti, govore nam gdje se danas nalazimo u slijedu vjekova i što se može očekivati u vremenu koje dolazi...

Današnje vrijeme vrlo je značajno za sve ljude. Vladari i državnici, osobe koje zauzimaju povjerljive i važne položaje, misaoni ljudi i žene svih društvenih slojeva pažljivo prate događaje koji se zbivaju oko nas. Proučavaju odnose koji postoje među narodima. Zapažaju silinu svih zemaljskih elemenata i uviđaju da se događa nešto veliko i odlučujuće, da se svijet nalazi na rubu strašne krize.”

— Proroci i kraljevi, str. 536, 537

Dođi sada dok još traje vrijeme milosti             

“Dođi sada dok još traje vrijeme milosti. Dođi s kajanjem, skrušene duše, i Bog će ti milostivo oprostiti...
Stani pred Boga u dubokoj skrušenosti. Od ovog trenutka donesi odluku da ćeš pripadati Gospodu, izvršavati sve svoje dužnosti i bezuvjetno vjerovati u veliku žrtvu pomirenja. Učini tako i nemaš se čega bojati.”

— Svjedočanstva, sv. 5, str. 353.

Krist - jedini Posrednik i Svećenik između Boga i čovjeka            

“Krist je prinio jednu žrtvu koja je bila dovoljna te postao jedini Posrednik i Svećenik između Boga i čovjeka. Ni jedan čovjek ne smije stati između Krista i čovjeka, već treba zauzeti svoje mjesto kao nositelj Kristova jarma.”

— Manuscript Releases, sv. 9, str. 184.

Kukolj i pšenica u crkvi            

“Bog ima dragocjene duše u svojoj crkvi, ali također i ljude i žene koji su kukolj među pšenicom. No Gospod nije ni vas ni bilo koga drugoga odredio da kaže tko je kukolj, a tko pšenica. Mi možemo vidjeti i osuditi greške drugih a da pritom mi sami imamo veće greške kojih mi nismo svjesni, ali ih drugi jasno vide.”

— Svjedočanstva, sv. 5, str. 333, 334.

Nema mnogo putova u Nebo            

“Nema mnogo putova u Nebo. Ne može svatko izabrati svoj vlastiti put. Krist kaže: ‘Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po Meni.’ (Ivan 14:6) Još od dana kada je izgovorena prva evanđeoska propovijed, kada je u Edenu naviješteno da će ženino potomstvo satrti zmijinu glavu, Krist je bio istaknut kao put, istina i život… On je jedini put kojim i mi možemo doći Bogu.”

— Čežnja vjekova, str. 663.

Božji zakon jedino je pravo mjerilo moralnog savršenstva            
 
“Božji zakon jedino je pravo mjerilo moralnog savršenstva. Taj zakon praktično je bio utjelovljen u Kristovu životu. On kaže za sebe: "Kao što sam i ja vršio zapovijedi Oca svog." (Ivan 15:10) Ništa manje od takve poslušnosti ne može udovoljiti zahtjevima Božje riječi. "Tko tvrdi da ostaje u Njemu, taj mora tako živjeti kako je On živio." (1. Ivanova 2:6) Ne možemo se žaliti da nismo u stanju to postići, jer imamo sigurno obećanje: "Dosta ti je moja milost." (2. Korinćanima 12:9).”
 
— Biblijsko posvećenje, str. 80, 81.

Svaki će čovjek biti stavljen na kušnju            

“Borba protiv Božjeg zakona, koja je započela u Nebu, trajat će sve do kraja vremena. Svaki će čovjek biti stavljen na kušnju. Cijeli svijet morat će se odlučiti ili za poslušnost ili za neposlušnost. Svi će morati izabrati ili Božji zakon ili ljudske zakone…

I tada će doći kraj. Bog će obraniti svoj zakon i osloboditi svoj narod. Sotona i svi koji su mu se pridružili u pobuni bit će uništeni.”

— Čežnja vjekova, str. 763.