Flow: For Love of Water (2008)

TEASER


TRAILERS


FLOW - Official Theatrical Trailer
https://youtu.be/LGd9D4J0lag

ABOUT


WIKI


Flow: For Love of Water
From Wikipedia, the free encyclopedia

Flow: For Love of Water is a 2008 documentary film directed by Irena Salina produced by Steven Starr and co-produced by Gill Holland and Yvette Tomlinson . The film features interviews with water and community activists Maude Barlow, Peter Gleick; and, scientists Ashok Gadgil, Rajendra Singh, and Vandana Shiva. The film won the Grand Jury Award at the Mumbai International Film Festival and the Grand Jury Award for Best Documentary at the United Nations Film Festival.

The film concentrates on the big business of privatization of water infrastructure which prioritizes profits over the availability of clean water for people and the environment. Major businesses depicted in the film are Nestle, The Coca-Cola Company, Suez, and the International Monetary Fund (IMF).

It competed in the Documentary Competition at the 2008 Sundance Film Festival.^[1]
FLOW launched a Right To Water campaign to add a 31st article to the Universal Declaration Of Human Rights, Article31.org. FLOW was released theatrically by Oscilloscope Labs in September, 2008, and then invited to screen for the UN General Assembly on the 60th anniversary of the signing of the Universal Declaration of Human Rights, where the first 50,000 signatories to Article31 were presented to the President of the General Assembly, Father Miguel D'Escoto Brockmann.

On July 28, 2010 a resolution was presented by Bolivia and co-sponsored by 35 countries, calling on the United Nations General Assembly to recognize the Right To Water. Despite opposition from the US, the UK and their allies, the resolution passed with the support of 122 countries, representing more than 5 billion of the world's population.

https://en.wikipedia.org/wiki/Flow:_For_Love_of_Water


OFFICIAL SITE

Irena Salina's award-winning documentary investigation into what experts label the most important political and environmental issue of the 21st Century - The World Water Crisis.

Salina builds a case against the growing privatization of the world's dwindling fresh water supply with an unflinching focus on politics, pollution, human rights, and the emergence of a domineering world water cartel.

Interviews with scientists and activists intelligently reveal the rapidly building crisis, at both the global and human scale, and the film introduces many of the governmental and corporate culprits behind the water grab, while begging the question "CAN ANYONE REALLY OWN WATER?"

Beyond identifying the problem, FLOW also gives viewers a look at the people and institutions providing practical solutions to the water crisis and those developing new technologies, which are fast becoming blueprints for a successful global and economic turnaround.

http://www.flowthefilm.com/

(RESERVED)

(RESERVED)

SERBIAN SUBTITLE


Voda - Esencija života (Flow: For Love of Water, 2008)
http://www.izaogledala.com/dokumentarni-filmovi/item/491-flow-for-love-of-water-2008



Voda - Esencija života


Danas uvelike shvaćamo kako situacija s vodom nije blistava i da već predstavlja veliki problem diljem svijeta, no nismo niti približno svjesni koliko je to zaista velik i kompleksan problem. A brojke su već sada porazne. 
 
Naime, više od dva milijuna ljudi godišnje umire u svijetu zbog zagađenosti ili nedostatka vode, a većina njih su djeca mlađa od pet godina. O bolestima se i ne vodi evidencija pa se tako u SAD-u smatra da godišnje od tih bolesti, povezanih s vodom, oboli između 500.000 i 7,000.000 ljudi. 
 
Industrijski i poljoprivredni otrovi odlaze u vode
 
To nije problem samo nerazvijenih i siromašnih zemalja, jer voda predstavlja krvotok cjelokupnog planeta i u biti povezuje cijeli planet u jedan živi organizam. Zbog toga se zagađivanje vode bilo gdje u svijetu tiče i svih nas ostalih. A tu je situacija, nakon uvođenja kemije u poljoprivredu (tj. industrijalizacije iste) gotovo tragična. Zbog velike uporabe pesticida plodnost tla je u padu diljem EU, a petogodišnje istraživanje Seine u Francuskoj pokazuje kako ribe mijenjaju spol tj. većinom su ženke. 
 
U Teksasu pak toksikolozi nalaze visoke razine Prozaca u tkivu svake ispitane ribe, a industrijski otrovi rasprostiru se kroz sve vodotoke i oceane te su nađeni u tuljanima, kitovima, polarnim medvjedima, pa čak i u majčinu mlijeku Inuita. Sve se to događa zato jer danas u industrijskoj poljoprivredi trošimo 5 do 10 puta više vode za istu količinu hrane nego prije industrijalizacije, a 70% ukupne potrošnje vode odnosi se na tu poljoprivredu, 20% na ostatak industrije, a 10% na osobnu uporabu. 
 
Na cijelu tu količinu industrijskog zagađenja nadovezuje se nebriga vladinih organizacija prema tome koliko velike korporacije pretjerano iskorištavaju vodu i prema upravljanju vlastitim resursima u pojedinim zemljama. 
 
Uz to, čak i Svjetska banka ima svoju ulogu jer je, na primjer, bolivijsku vladu prisilila na privatizaciju vode zaprijetivši ukidanjem financijske pomoći 1997. godine, što je dovelo do demonstracija, pa čak i fizičkih obračuna u La Pazu i Cochabambi, što se smatra prvim ratom za vodu, koji su u ovom slučaju vodili bolivijska vojska i policija protiv vlastita naroda (2007. godine bolivijska vlada prekinula je ugovor s Bechtelom i vratila vodoprivredu ljudima). 
 
Korporacije koriste prirodna dobra za profite
 
Diljem svijeta, od Južne Afrike, Indije, Tajlanda pa sve do SAD-a zabilježeni su katastrofalni učinci privatizacije vodoprivrede te je svugdje došlo do istog rezultata – uskraćivanja slobodnog pristupa vodi, pretjeranog iscrpljivanja izvora i ostavljanja industrijskog otpada lokalnim zajednicama. 
 
Istodobno, svjetska organizacija za upravljanje vodnim resursima – WWC (World Water Council), osnovana 1997. godine, nalazi se pod direktnom kontrolom istih korporacija koje diljem svijeta iskorištavaju i ostvaruju ogromne profite na pretjeranom iscrpljivanju vodnih resursa. Na taj način, nastoje vodu i politiku vodoprivrede svesti isključivo na tržišna načela te pretvoriti vodu u običnu robu. 
 
Narod ostaje bez vode ili ju mora grdno plaćati
 
U filmu se također prikazuje nepriličnost rješavanja problema zaliha vode putem velikih brana i akumulacijskih jezera, koje potiče Svjetska banka, jer stvaraju više problema nego što donose koristi. O raseljavanju lokalnih zajednica i da ne govorimo. Na kraju, ta ista voda ne dolazi do onih zbog kojih su te brane i jezera napravljena. 
 
Iz filma se jasno vidi da se riješenje problema vode nalazi većinom u solidarnosti, razumijevanju i znanju lokalnih zajednica o upravljanju vodom. Najviše od svega, bitno je shvaćanje vode kao javnog dobra, a privatizacija ne smije i ne može biti riješenje ni u jednom pogledu. 
 
Mi u Hrvatskoj bi ovo morali ozbiljno shvatiti, kako ne bi morali izlaziti na ulice kao u nekim zemljama svijeta (Tajland, Meksiko, Ekvador, Argentina itd). Ozbiljnost ovog upozorenja možemo podkrijepiti i činjenicom da je vodoprivreda u ovome trenutku, treća industrijska grana u svijetu iza nafte i elektroprivrede. Velike svjetske korporacije nemaju namjeru prepustiti upravljanje vodnim resursima narodu i vladama. 
 
Izvorno ime filma: Flow: For the love of water
Zemlja: SAD, trajanje: 93 min
Režija: Irena Salina